+ Alen i Nenad Sinkauz
Avanti! Centar avangardi zamišljen je kao živo društveno-kulturno mjesto okupljanja, istraživanja kulturne i umjetničke tradicije te suvremenosti, potom kao mjesto edukacije i poticanja umjetničkih i kulturnih aktivnosti, a prvenstveno razvitka kreativnih sloboda na različitim poljima umjetnosti i njene društvene prakse. Centar je izrastao kao logičan nastavak višegodišnjih postignuća lokalne samouprave i civilnog društva Općine Svetvinčenat, prvenstveno umjetničkih i kulturnih organizacija i aktivista kao i posljedica kvalitetnog promišljanja i uspješnog prepoznavanja lokalnih potencijala plasiranih kroz kulturni turizam. Kulturne aktivnosti shvaćene su kao ekomomska kategorija što će rezultirati intenzivnijim društvenim razvojem općine Svetvinčenat i pridonijeti isticanju regionalne posebnosti Istre unutar Republike Hrvatske.
Avanti! Centar avangardi u svojoj oblikovno-prostornoj zamisli nastao je kao amalgam više kreativnih inicijativa, a idejnu slojevitosti započeti ćemo ispisivati prostornom umjetničko-arhitektonskom instalacijom austrijskog umjetnika Marka Lulića, koji će na lokalitetu Mandule (voćnjak badema) postaviti kiparsko-arhitektonsku strukturu Portali Savičenta. Djelo čine tri oprostorena arhitektonska crteža jednostavnih ortogonalnih oblika preuzetih s kuće House no.1 modernističkog arhitekta Alberta Freya projektirane 1939. za osunčani pejzaž Palm Springsa u SAD-u. Time je stvarno djelo arhitekture iz vremena povijesnih avangardi Lulićevim zahvatom ‘prevođenja’ ponovno aktualizirano u suvremenosti gdje će u potpunosti korespondirati sa kreativnim namjerama i umjetničkom praksom ‘putovanja kroz vrijeme’ koje će nuditi Avanti!-centar avangardi.
Sastavni dio projekta Portali Savičenta je video performans Marka Lulića snimljen na lokalitetu Mandule uz pomoć tri plesačice predvođenih Ivanom Vratarić te nastup glazbenog tandema Sinkauz.
Marko Lulić
Marko Lulić (1972.) umjetnik je s boravištem u Beču. U svojem se radu bavi sjecištem arhitektonskog modernizma, ideologije i estetike. Lulić adresira odnos između tijela i reprezentacije u različitim političkim kontekstima. Preradio je cijeli niz modernističkih spomenika, te ih u nekom obliku reaktivirao, koristeći javne skulpture kao referencu i / ili lokaciju za svoje performanse. U svojim videima, akcijama i instalacijama istražuje tradicionalni koncept skulpture i umjesto da se veže za određeni medij, on citira i kombinira film, glazbu, slikarstvo i skulpturu s preklapajućim referencama, prijevodima i prijenosima. Zanimaju ga i kulturna, društvena i politička pitanja: odnos sadašnjosti i prošlosti, između ideologije i društvene stvarnosti i (osobito) izgradnje ideologija i povijesnih avangardnih pokreta.
Intenzivno izlaže na austrijskoj i međunarodnoj sceni, uključujući prestižne galerije, muzejske institucije te manifestacije kao što su Witte de With Center for Contemporary Art, Rotterdam; Migros Museum of Contemporary Art, Zurich; LENTOS Kunstmuseum, Linz; MAK, Beč; Kunsthaus Bregenz; Center for Art and Architecture, Los Angeles; Kunsthalle,Beč; 21er Haus / Belvedere, Beč; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Muzej savremene umetnosti, Beograd; Bawag Foundation, Beč; Frankfurter Kunstverein; Skulpturenmuseum-glaskasten, Marl; The Biennale of Sydney; Swiss Sculpture Exhibition, Biel / Bienne; Oktobarskom salonu, Beograd; Chicago Architecture Biennial.
Fotografije: Marko Lulić
Plesačice u videu: Martina Benić, Korana Daić, Ivana Vojnić Vratarić